Anksioznost ili tjeskobu obično vežemo uz nešto loše i nepoželjno. Ipak, ona je samo jedna od neugodnih emocija, niti dobra niti loša, svakako je neizbježna, a ponekad i korisna. Anksioznost nas prati u različitim životnim situacijama koje su nam važne, a socijalnu anksioznost vežemo uz situacije poput druženja, razgovora za posao, spojeva, javnih nastupa, upoznavanja novih ljudi i slično.

Naš unutarnji alarm
Možemo je doživljavati kao neki unutarnji alarm koji, kada se upali, omogućava da se snalazimo najbolje što znamo i omogućava da se potrudimo oko stvari koje su nam važne. Problem nastaje kada se alarm pali i kada nema razloga za uzbunu, kada predugo traje i kada nas ometa i koči u svakodnevnom životu. Anksioznost postaje problem kada zbog nje uopće ne odemo na razgovor za posao, spoj ili na druženje. Kada zbog nje počnemo izbjegavati stvari koje su na važne. Kada zbog nje ne uspijemo pokazati što znamo i možemo. I kada se počnemo bojati anksioznosti same, odnosno njezinih znakova.

Kako doživljavamo anksioznost?
Anksioznost je neugodno emocionalno stanje i normalna reakcija na stresnu situaciju. U istoj situaciji dvije osobe mogu doživjeti različitu razinu anksioznosti i različito tumačiti anksioznu reakciju. Tako će primjerice u situaciji javnog nastupa neke osobe osjećati blagu anksioznost koja neće utjecati na njihovu izvedbu te do određene razine može djelovati i motivirajuće. Istovremeno, druge osobe će doživjeti veću razinu anksioznosti, a visoka razina anksioznosti može utjecati na našu izvedbu. U emocionalnom stanju visoke razine anksioznosti doživljavamo tipične tjelesne, misaone i ponašajne reakcije. Od tjelesnih reakcija možemo primijetiti znojenje, suhoću u ustima, glavobolju, bol u trbuhu, drhtanje, plitko i ubrzano disanje, napetost mišića i/ili ubrzani rad srca. Na razini misli, često krenemo razmišljati na način koji dodatno povećava razinu anksioznosti. Neke od uobičajenih misli mogu biti: „Sigurno ću pogriješiti.“, „Ne mogu se s ovime nositi.“, „Drugi će misliti da sam dosadan.“ i slično. Važno je primijetiti da se anksioznost bavi procjenama budućnosti, što bi se „moglo“ dogoditi, „što ako“ se nešto dogodi i slično. U slučaju socijalne anksioznosti osoba očekuje da će je drugi negativno procijeniti, da će se osramotiti ili poniziti, iako zapravo još nije ni došlo do neke socijalne situacije. Istovremeno, zbog još veće razine anksioznosti uslijed negativnih predviđanja, može se dogoditi da osoba uistinu griješi u izvedbi ili da potpuno izbjegava situacije koje izazivaju anksioznost.

Što održava socijalnu anksioznost?
Osobe koje doživljavaju socijalnu anksioznost mogu razviti različite više ili manje učinkovite i korisne strategija smanjivanja anksioznosti. Jedan od loših načina suočavanja je izbjegavanje socijalnih situacija, iako može izazvati kratkoročno olakšanje. Na primjer, osoba se može osjećati anksiozno kada je prijateljica pozove na veliko druženje na kojem će biti puno nepoznatih osoba. Ako zbog izražene anksioznosti izbjegne situaciju i odbije poziv može osjetiti olakšanje i pomisliti „Uf, spasio sam se!“. Ipak, dugoročno se na ovaj način osnažuje ideja da su socijalne situacije stvarno strašne, da ih se opravdano izbjegava i da su negativna i neutemeljena predviđanja o tome što bi se moglo dogoditi ako se osoba izloži situaciji, točna.

Osim izbjegavanja, još jedan neučinkovit način suočavanja su sigurnosna ponašanja. Na primjer, u istoj situaciji poziva na druženje, osoba može odlučiti odazvati se pozivu, ali na druženju razgovarati samo s bliskim prijateljima, ili cijelo vrijeme nešto raditi (prati suđe, kuhati i slično) ili šutjeti i stajati po strani. Na ovaj način se također samo kratkoročno smanjuje razina anksioznosti, ali dugoročno se osoba ne suočava sa situacijom i smanjenu anksioznost tumači svojim sigurnosnim ponašanjima (npr. „Uf, ok je prošlo, ali da sam razgovarala s nekim novim, sigurno bih se osramotila.“) te i dalje podcjenjuje svoje kapacitete suočavanja.

Kako si pomoći?
Za početak, dobro je naučiti prepoznati znakove socijalne anksioznosti i dobro se upoznati s njome. Korisno je znati u kakvim situacijama se ona javlja, što nam se tada događa u tijelu, što nam prolazi kroz glavu, što obično tada činimo, i slično. Također, korisno je educirati se o tome kako anksioznost funkcionira. Nadalje, važno je preispitati vlastita nerealna očekivanja. Na primjer, nerealno je očekivati da anksioznost može potpuno nestati. Kao što ni druge neugodne emocije ne mogu potpuno nestati, tako ne može ni anksioznost, ali se može smanjiti intenzitet emocije i može se postići da se uz anksioznost izlažemo situacijama koje je izazivaju.

U nastavku, korisno je prepoznati i preispitati iskrivljene načine razmišljanja u socijalnim situacijama. Važno je razumjeti da se u našim mislima stalno nešto događa, da uvijek o nečemu mislimo, ali da naše misli ne moraju nužno odražavati stvarnost i biti točne. Takav odmak može nam pomoći da ne doživljavamo sve svoje misli u socijalnim situacijama kao istinite.

Najvažniji korak u prevladavanju socijalne anksioznosti je izlaganje socijalnim situacijama. To može zvučati zastrašujuće, ali izlaganjem zapravo osvještavamo da se možemo suočiti s vlastitom anksioznošću, ali i uviđamo da anksioznost opada kada ostajemo u situaciji. Upravo tako, anksioznost ne može rasti u nedogled i kada ostajemo u situaciji ona počinje opadati. Osobama koje se suočavaju sa socijalnom anksioznošću obično je lakše kada je izlaganje planirano i strukturirano te vođeno od strane stručne osobe. Pomoći mogu i različite relaksacijske tehnike kako bismo smanjili visoku razinu anksioznosti, poput tehnika disanja. Na primjer, kada se osjećamo anksiozno, obično počnemo disati ubrzano i plitko što može dodatno povećati doživljaj uznemirenosti te je bolje disati polagano i duboko. Tehnike disanja mogu nam olakšati pravilno disanje pomoću kojeg ćemo se umiriti u uznemirujućim situacijama.

Na kraju, može biti korisno potražiti stručnu pomoć radi prevladavanja socijalne anksioznosti kroz psihološko savjetovanje ili psihoterapiju. Individualni ili grupni tretman uz stručno vodstvo može nam pomoći da razumijemo vlastitu socijalnu anksioznosti, suočimo se s njome i spriječimo da ona i dalje ometa naše svakodnevno funkcioniranje.